pale sam na svijetu!

subota, 09.06.2007.

evo pišem post, samo za tebe, da ne bi opet nazvao i rekao da nisam još ništa napisala:)

utorak, 08.05.2007.

opet sam u svom rodnom gradu.
samo što više nisam ista.

subota, 16.09.2006.

Očini nešto
Šareno i ludo
Bez smisla
I razloga
Očitog samog po sebi
Nacrtaj mi pticu s povezom na oku
I poštom pošalji
Polovicu bombona
kojeg nikad nisi dovršio
Nasmiješi se neprijatelju i pokloni oprost
Čovjeku prije nego te ošamari po licu
Težina njegovoga grijeha
Danas budi velik
A sutra
budi svoj

nedjelja, 10.09.2006.

ne znam jeste li ga ikad slušali, ali mancu definitivno vrijedi poslušati...s obzirom na moju tehničku nekompetentnost, zasad vam mogu ponuditi samo par tekstova, a kasnije, jednog dana, nadam se i koju em pe tricu

i onako usput, prošla sam ispit, ostala još 3 za uvjet, učim ko manita, bit će možda nešto i o mene. sutra imam još jedan komad, pa ćemo vidjeti...


DVA

ima jedan broj
a djeljiv je sa 5
u nizu brojeva, djeljivih sa 6
svaki novi broj
podijeljen sa 7
umanjen za 3
pomnožen sa 5
to je 2
2
dva je labud moj
2 2
2 je tajni broj
pomnožen sa 12
umanjen sa 3
ima jedan broj
broj tramvajski
a to je 2 2 2 do žitnjaka
2 2 2 do neba sad
ima mnogo brojeva
djeljivih sa 5
neki pak su djeljivi
i sa brojkom 6
sa 6
ali 2 2 2 do žitnjaka
2 do neba
2 je tajni broj
2 je labud moj
2 2
2 u 12 4





RAJKA

u jednome gradu
ne znam gdje
bila je ulica
a u njoj kuća broj 18
ta kuća imala je haustor
stepenište
a na drugom katu
živjela je
rajka
rajka
rajka
rajka
rajka

rajka čita roman
rajka čita roto roman
rajka čita novi roto roman
ona nije sama
ne
s njom je njena mama
s njom je njena mama
s njom je njena stara mama
s njom je njena stara sijeda mama
rajka nije sama
rajka nije sama

mama zovi policiju
došli su nam lopovi
mama nazovi 92
jer lopovi su sada
pred vratima
to je kraj priče
to je kraj ulice
to je kuća broj 18
to je bila





JA NOĆAS NIŠTA NISAM JEO

ja noćas ništa nisam jeo
sanjao nit pio
nisam gledao ni vidio
tvoje krovove
ja sjedim sam u tihoj sobi
pored kiše koja pada
pored teškog dana teških noći
godine su tu
anđela dušo reci meni dvije tri riječi
anđo anđo anđice
anđela dušo reci meni dvije tri riječi
kaži kaži volim te
eeheee

ja noćas ništa nisa jeo
nisam sanjao nit pio
nisam gledao nit vidio
tvoje krovove
sam u tihoj sobi
plačem kao što plače ova kiša
nema nikog da mi kaže
gdje si sada ti
o anđo reci meni reci dvje tri riječi
kaži kaži molim te
eeeheee eheee eheee eheeeeee





JAVOROVA GRANA

tiho se njiše
javorova grana u sumrak istoka
tiho se njiše tiho se njiše da
ljudi me uvijek pitaju što mi znači javorova grana ta
i svaki pogled traži odgovor
i svaki čovjek kaže pitanje
što vam znači ta javorova grana?

tiho se njiše
javorova grana u sumrak istoka
tiho se njiše tiho se njiše da
ljudi me uvijek pitaju što mi znači javorova grana ta
i svaki pogled traži odgovor
i svaki čovjek kaže pitanje
što vam znači ta javorova grana?

koja javorova grana
javorova grana skriva tajnu starog hrasta tog
javorova grana skriva sreću svuuuu
i nikad nitko neće znati što mi znači
javorova grana ta
jer javorova grana skriva odgovor





KADA KRENEŠ NA PUT

kada kreneš na put
ponesi sunčane naočale
kada kreneš na put
ponesi kremu za sunčanje
kada kreneš na put
ponesi kremu za brijanje
kada kreneš na put
ostavi pismo za pisanje

ja znam da ćeš doći
negdje oko pola noći
da te zamolim da me zamoliš za šutanje
ja znam da ćeš sigurno doći
negdje oko pola noći
da me zamoliš da te zamolim za ljetovanje

kada kreneš na put
ponesi kremu za sunčanje
ako kreneš biciklom
ponesi kremu za brijanje
uzmi ruksak svoj
i čekaj autostopiranje
ja znam da ćeš sigurno proći
mojom ulicom oko pola noći
ja ću biti budan
biću budan
samo za tebe
ja znam da ćeš sigurno proći
mojom ulicom negdje oko noći
ja znam
biću budan samo za tebe






RUB ŠUME

ulice su sad
daleko iza nas
nitko neće doći
niko neće čut
ulice su sad
totalno puste
niko neće doć
nikoga nema
pusti me
pusti me
ja sam
na rubu šume
pusti me
pusti me
ja sam
na rubu šume
ulice su sad
daleko iza nas
želiš da me pitaš
pravu stvar
želiš sada čuti
moje riječi
pusti me
pusti me
ja sam
na rubu šume
pusti me
pusti me
ja sam
na rubu šume






KIŠNI GRAD

da li da se odlučim
za kišni grad
da li da se odlučim
za grad u kiši

da li da se odlučim
za kišni grad
da li da se odlučim
za grad u kiši

ako se i odlučim
pisaću da dolazim
ako se i odlučim
vlakom doću jesenjim
u kuću

da li da se odlučiiiiiim
za kišni grad
da li da se odlučiiiiiim
za grad u kiši

ako se i odlučim
pisaću da dolazim
ako se i odlučim
vlakom doću jesenjim
u kuću





STUDIJSKI JE ZAPIS LOŠ

studijski je zapis loš
studijski je zapis loš
ja tolko truda dao sam
al' ništa od toga
i što da radim
šećem sam
izgubio sam novac i dan
izgubio sam živce
izgubio sam stan
studijski je zapis loš
u upaa aaaa
i zadnji ton je loš





PLAVI BAR

noćas su ovdje bili ljudi zli
tražili mene
dušu koju nikad nisam imao
noćas su ovdje bili oni
brzinom se snašli i ubili moj
moj zadnji pokušaj
da kažem da kažem da
da je ovo plavi, plavi bar
da je ovdje plavi, plavi bar
nemoj nemoj reći ti
što te muči
što si kad si gdje si bio
nemoj reći
tko si kad si gdje si stao
plavi bar
oohhoo
plavi bar
to im smeta
to ih muči
to im smeta
to ih muči muči

ponedjeljak, 28.08.2006.

Jazz ili nešto slično

popodnevni jazz lijeno se razlijeva sobom
prozorsko okno suvereno upravlja redukcijom svjetlosti
zna da ne znam biti ni u mraku mračna
sasušeni vosak
putokaz na karti
sinoć počinjenog zločina
jednoruki gusari već su odavno
iskapili sav rum
i opustošili frižider
sad se glasno smiju sa lica jeftinog goblena
preskupog podstanarskog stana
u zraku miris tamjana
ili
nečeg sličnog
tvoje usne
još slatke
od odveć
zašećerene kave
rekla sam ti lijepo
nisam kavi vična
svoje mamurluke razbijam
novim i novim
šaputanjem
na jastuku
na podu
poluprazna čaša
a u mojoj ruci polupuna
prelij prvu u drugu
za novi početak
i zagrli me čvrsto
dok nam se sa gramofonske ploče
obraća barutno suhi glas
nedovoljno poznatog
jazz virtuoza
a zvuk saksofona prijateljuje
sa zvukom
ritmičkog udaranja
kapi vode
o keramiku
netom ispražnjene kade
tako je topao miris kupaonske pare

nedjelja, 27.08.2006.

Ispljuni na vrući gradski pločnik
Sva nesažvakana slova
Slike što sam ti ih dala
Potrgaj sva platna kojima sam ti oblijepila zidove
I sakrij se iza vlastitih kitica i strofa
Spremi veliku
I tešku
Lopatu
Stiže jesen
U tvoj grad
i vjetrovi se motaju
Po krošnjama sve češće
Odškrini još jednom
Prozor sobe u kojoj me više nema
Pa sjedni na oluk
I poslušaj još jednom
Cvrkut
Poneke ostavljene ptice
Možda me ugledaš kako tumaram u crnini među sivilom
Asfalta
Ne pitaj se zašto sam mračna
Sami smo ugasili sve svjećice najvirtuoznije torte
Ispečene u kuhinji iz bajke
Po zidovima smo povješali samo šarene slike
I oličili zidove
Cvijetovima izniklim iz naše vlastite krvi
Lično
Vedrinom
Sada djelimo ključeve na moje i tvoje
Pa me nikad ne pitaj zašto li sam mračna
Uopće
Ne razumijem
Upitnike i točke
Jer voljela sam te bez ikakve sintakse i oblika
Bez interpunkcije
Snagom koju samo urlik ima
Možda me ugledaš nekad
Kako vezem
Još jedan ručni rad
Promrzlim prstima
Bez tebe
Od auspuhskog dima
I pljujem katran na sebične prolaznike
Jedino njihov (pod)smjeh još imam

Možda me ugledaš nekad
Gdje na gradskim trgovima smiješim se odbjegloj dječici
Sama
I golubove hranim
(Još se sjećam
Dana kad si ih nazvao
Štakorima s krilima)
Sama
Ja jesam kriva
I ti
Ugledaš me možda
Ponekad samo
Ne, ja to ne otirem suze!
Odavno već suhih očiju gledam u jalovost dana što izbija iz jučer
Ja
Poznajem sve smrdljive kolodvore ovoga svijeta
I svi
Propali pjesnici
Iz noćnih tramvaja poznaju mene
I samo još jedno te molim
Sjeti me se i onda kad ne ugledaš me
Dugo
Za tebe bih golih ruku
Pokorila sve vojske
Pa i one
Sa one strane mora
I pljuvala krv
Nemoćnih
Vojskovođa
Svi nek se sklone i
Zaključaju vrata
Tri puta okrenu ključ
Samo me se
Ponekad sjeti
Tu i tamo poneka strofa naše pjesme nek zagolica ti maštu
I iznjedri umalo zaboravljenu uspomenu
Mene i tebe
Dvoje zagrljenih ratnika svijetlosti
Ozarenih lica

ponedjeljak, 31.07.2006.

ja ništa ne pišem, nema mi ni traga ni glasa, ništa se ne bunim...dakle, dobro mi je:)
baš sad kad sam se išla logirati, čitam naslove pojedinih postova napisanih u posljednje vrijeme. 2500 km u tjedan dana mislim da je bio jedan od njih...
hm, baš bi mogla sračunati koliko sam ja prešla km u ovom mjesecu...
da, ali prvo bi trebalo sjesti kojih 20-ak minuta, a meni to već mjesec dana ne polazi za rukom:)
čitam coelha intenzivno, prekjučer sam baš ratnika svjetlosti pročitala, u jučer Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala, pišem, volim (svijet, Ga i ga:), putujem i moram reći da sam baš sretna. živim iz dana u dan, more je valovito, the boat is rocky, ali ne marim... u svakom danu pronalazim novo čudo i ne bojim se jer znam da tragam i znam da idem za ispunjenjem svoje sudbine...kad se sve malo primiri, pa i ja, sjest ću i napisati normalan post, sa glavom i repom, a ne ovako. a do tad, sve vas olim i nadam se da uživate u ovim danima sunca.pusa!

srijeda, 28.06.2006.

muke po meni

uhvatila sam boju, uspjela sam se riješiti svojih kompleksa do te mjere da se ove godine čak i kupam u moru, i to pazite sad ovo - na plažama na kojima se kupaju i ostali ljudi, i to živi,i bez ikakvih oštećenja rožnice, bez mrene i sličnog:)
dogovaram se sa potpuno nepoznatom osobom za ići na jedan od najjačih reggae festivala u italiju, u udinese, i to stopom, preboljevam ( i to bez previše boli i ožiljaka) vezu koja nije funkcionirala zbog udaljenosti zadar - zagreb, volim ga, ali nije tu, i njemu je to previše, pa smo rekli vidjeti što će biti i hoće li biti što kad se u 10 mj. nakon ispita vratim u zg.... ako i ne bude ništa, opet smo naučili mnogo toga jedno od drugoga, otvorio mi je nove vidike, obojao moj svijet kad su sve nijanse počele kliziti prema blijedilu...
volim ga kao čovjeka i proći će još dosta vremena prije nego li se potpuno riješim onih dubljih osjećaja prema njemu, ali zadivljujuće mi je dobro i ovako, tako da...
baba je u bolnici još uvijek. nakon što je operirala nogu (pisala sam već o tome kako je izašla iz auta tokom vožnje:), pokušala je ustati iz kreveta i otići do wc i zapaliti i to par sati nakon što se probudila iz anestezije. naravno, svojom spretnošću i već prethodno dokazanom gipkošću balerine, uspjela je pasti iz kreveta prilikom pokušaja "ustanka" i pala i SLOMILA KUK. biti će u bolnici još 3-4 dana dok joj ne povade šavove od operacije od prvog prijeloma i šalju je doma... što u prijevodu nači da dolazi kod nas doma, jer živi sama s didom od kojeg je već godinama razvedena... djed btw. misli da ga prate ruski i američki špijuni, da sam ja u braku od svoje trinaeste sa vođom jednog al quaidinog ogranka i negdje skrivam svoje osmero djece koje sam rodila proteklih godina. planiramo izvesti vojnu akciju enormnih razmjera, koja uključuje biološko i kemijsko oružje, a sve to s ciljem da se dočepamo njegovog bogatstva (čitaj - penzije). od svog moždanog udara, taj stvarno nije svoj. piše erotsku poeziju, pjesme političke orijentacije u rimi... jedva hoda, ali jako pati od toga da ga drugi doživljavaju kao cool, fit i vitalnu osobu, pa svako jutro u 7 sati može biti primjećen kako napušta svoj stan u nike trenirci i glumi da odlazi na jogging, a zapravo sjedi na klupi u parku i čita feral....
jučer sam tražila papirnate u sobi od stare i slučajno nabasala na 2 kutije tableta - normabel i helex. za normabel znam, to već godinama sumanuto troši, ali za helex sam sad prvi put čula. google mi je otkrio istinu o mojoj majci...
nije mi lako. jedva čekam 10 mj i zagreb... previše ku ku ljudi oko mene. jučer sam dobila žlepetinu po licu od stare, jer je ona eto, baš nekako bila uvjerena da sam ja dirala njen gornji dio kupaćeg kostima... i zato sam popila plesku, bez da sam uspjela reći i riječ. istresla mi je cijelu torbu po podu i kad je vidjela da je pogriješila i da je njen kupaći cijelo vrijeme zapravo u njenoj sobi na rubu kreveta, samo se skupila. je, ja sam sigurno dirala njen kupaći....pa taj broj je i za marcy iz bračnih voda premalen. draga smanjio sam djecu lik da smanji ženu, pa i njoj bi taj kupaći bio premal. (nemam inače ništa protiv malih cica, ali imam protiv stare kad je u elementu, pa..:)

i da se ja vratim na babu... baba izlazi iz hospital i sljedećih nekoliko mjeseci, dok joj ne zaraste kuk, živjet će s nama, točnije u mojoj sobi, a ja ću biti glavna i odgovorna bolničarka... nemojte me krivo shvatiti, ja bi za nju stvarno sve napravila, ali ljuta sam jer joj se ovo sve dogodilo isključivo njenom krivicom, a ne zato što je stara i nemoćna. prije ili kasnije, morala se polomiti, kad okolo trči ko šesnaestogoodišnja na rave partyu nakon 2 grama speeda!!!!
idem spavati, bole me oči, imam ispit i sutra i preksutra i prekprek sutra....pusa!

srijeda, 21.06.2006.

neka tuđa svitanja

LJULJAČKA U PARKU JOŠ SE NJIŠE
TRAGOVI DJEČJIH PRSTIĆA U PJEŠĆNIKU
PODNE MIRIŠE NA JESEN
MOJA RAMENA NA SAMOĆU I VOĆE
HODAM GRADOM
NIKAD SE NIJE ČINIO TAKO STRAN
OVE ULICE NISU MOJE
ISPUNILA SAM IH VEĆ ODAVNO
SMIJEHOM I SUZAMA
POVICIMA I USHITOM DJEČJIH IGRARIJA
I NADANJA
LJULJAČKA U PARKU JOŠ SE NJIŠE
ŠKRIPA ŽELJEZNIH VIJAKA UZVRAĆA POZDRAVE
GALEBOVIMA
SA JARBOLA
UMORNIH BRODOVA ZAVALJENIH U MARINU
KROZ ZAVOJ AUTI JURE ZA DANOM
LJUDI JURE ZA SREĆOM
OVI LJUDI NISU MOJI
NAUČILA SAM JOŠ ODAVNO OD NJIH
SVE PRLJAVE TRIKOVE
I ZABLUDE
LJULJAČKA U PARKU JOŠ SE NJIŠE
LJULJAČKA U PARKU KOJI JE NEKOĆ
BIO
MOJ

nedjelja, 18.06.2006.

derukčija:)

na samom početku,htjela bih samo istaknuti kako mi nije cilj ni namjera ikoga uvrijediti, ovo je izletilo ovako kako je, i kao i sve ostalo dosad napisano, nije naknadno "lickano", "frizirano" i mijenjano, i svjesna sam da je možda malo i pretjerano u nekim djelovima, na trenutke konfuzno, neki dijelovi su i meni čak nejasni, izjurilo je sve skupa van i to čak i u rimi...kakvoj - takvoj:) nešto posve drukčije od ovoga što ste dosad mogli tu kod mene čitati:)mislim da će vaši komentari biti još zanimljiviji od samog posta...jedva čekam:)pusa



Žalim svaku majku djeteta
koju je na trećoj godini faksa napumpao brđanin iz susjednog sela
Svaku Slađanu koja je misteriozno počela govoriti bila umjesto bela
Žalim svaku osobu koja na ruci nosi prsten
kako bi izbjegla društvenu osudu
Nemoćnija je od onog tko je prisiljen koristiti noćnu posudu
Žalim sve vas koji ste preko noći od milivojevića postali štimci i đapići
Ponos vam je sitniji od zrna riže, ne bi ga uhvatili ni kineski štapići
Veliki hrvati
Nitko nikako da shvati
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Daj suncu da zasja kroz prozore i otjera sjene sa zidova tvojih
Da znam možda jesam malo luda
Teško je kad ti se po zemlji stružu velika uskomešana muda
Teško je kad imaš divlje srce
Vruće od međunožja uspaljene stare prce
Teško je kontrolirati zamjetnu količinu revolta gađenja žara
Ne mariti za šuštanje para
Žalim vas koji niječete svoje prljave snove i želje pred svijetom
A kući u skrovitosti svojih soba stišćete krunice klečeći pred krevetom
i molite za ispunjenje istih
reklamirate se u ariel maniri» mi smo srca čistih»
Žalim sve vas koji ispovijedate grijehe i dičite se nedjeljnim misama
A zadihani iste večeri gnječite svog župnika sisama
niste bolji nište od lopovi kurvi ubojica
Samoproglašenih kraljeva zapišanih ulaza i ulica
Lažnih velikih ljubavnika i njihovih zareza na zaglavlju kreveta
Poslanica koričanima treće poglavlje glava deveta
Žalim sve vas kraljice subotnjih kava
Za vas su klasa pastirice, muzare iz stada krava
Želim svakog stereoidiziranog egomanijaka koji jutrom sjeda u mečku
Više nego li žalim
Majku koja nema svom djetetu ni za kupiti zvečku
Žalim urednice ženskih novina
Čiji je novinarski vrhunac uradak stupidnog naslova poput kako biti lovac, a ne lovina
Žalim političare, karabinjere potplaćene žandare, sirovine konduktere
Žalim hodajuće silikonske mase bez naznake inteligencije
Prijateljice koje te gledaju kroz okvire tvog broja konfekcije
Ljude bez mašte
Nosioce globalne infekcije
Žalim zbog sira i salame, nepotrebne vike i galame
Žalim one s manjkom ideala
Zbog snova zguranih na dnu emocionalnih bunara
Žalim zbog lažnog morala
Najglasnija je uvijek ona koja bi svima dala
Žalim zbog tvog danas i tvog sutra
Žalim što nemam
A puši mi se
Vutra
Žalim vas zbog milijun stvari Isto kao što i ti zasigurno žališ jer sve više uviđaš da ti je stvarno stvarno mali
Žalim i zbog moje štikle
Trave nikad nikle
Žalim vas zbog masu sranja, obećanja ludom radovanja
I zbog ničega ne žalim
Cijelo
ja se samo
šalim



eto

<	lipanj, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?